Rast smrtnih slučajeva pješaka: Najugroženiji noću i to na glavnim saobraćajnicama
Najveća vjerovatnoća da pješaci stradaju je noću na gradskim saobraćajnicama. Smrtnost pješaka (u saobraćajnim nesrećama) u Sjedinjenim Američkim Državama porasla je više od 80 posto u posljednjih 15 godina. A 2009. godine bila je na najnižem nivou.
Većina nesreća sa smrtnim ishodom dogodila se na glavnim gradskim putevima i to najčešće noću.
Ovo su zaključci izvještaja koji je objavila AAA Fondacija za bezbjednost saobraćaja. U pitanju je neprofitna istraživačka i edukativna organizacija, koja je analizirala smrtne slučajeve pješaka u posljednjih 15 godina.
Rast smrtnih slučajeva pješaka
„Stalan rast smrtnih slučajeva pješaka u SAD-u od 2010. godine predstavlja izazov u saobraćajnoj bezbjednosti koji moramo da riješimo“, rekao je David Yang, predsjednik i izvršni direktor AAA fondacije.
Prometni gradski putevi, često su izgrađeni da omoguće brzo kretanje velikog saobraćaja, između urbanih područja. Istovremeno omogućavaju i pristup lokalnim ulicama. To, kako navodi istraživanje, često znači da pješaci i vozila dijele prometne puteve koji nisu uvijek dobro osvijetljeni ili nemaju odgovarajuće trotoare, pješačke prelaze ili znakove na putu.
„Ova studija ne samo da je identifikovala najčešće glavne faktore koji su povezani sa smrtnim slučajevima pješaka, već i mogućnosti u kojima učesnici mogu da sarađuju na poboljšanju u svojim zajednicama. Moramo da radimo zajedno kako bismo stvorili sigurnije saobraćajne sisteme za pješake i druge korisnike puteva“, dodao je Jang.
Studiju „Smrtni slučajevi pješaka na urbanim arterijskim putevima noću: Detaljna analiza nesreća i tri studije slučaja“ istraživači AAA fondacije su radili udruženo sa istraživačima iz Centra kolaborativnih nauka za bezbjednost na putevima. Sproveli su studije slučaja u tri grada: Albuquerque, Charlotte i Memphis.
Glavni nalazi istraživanja
Najveći broj smrtnih slučajeva pješaka dogodio se daleko od centra grada (više od polovine smrtnih slučajeva dogodilo se više od četiri milje od centra grada), na glavnim saobraćajnicama. Oko polovina tih nesreća dogodila se u tami.
Povrede i smrt pješaka dešavali su se disproporcionalno u socijalno i ekonomski ugroženim naseljima. I u područjima sa starijom stambenom izgradnjom. Kao i u mjestima gdje mnogi stanovnici u velikoj mjeri zavise od pješačenja, posebno kako bi došli do javnog prevoza.
Gradovi se suočavaju sa izazovima u poboljšanju bezbjednosti pješaka. To uključuje visoke troškove za unapređenje infrastrukture, prepreke u implementaciji promjena na putevima koji su pod kontrolom države i javni otpor promjenama.
Nedostatak sigurnih mjesta za prelazak ulica, veliki broj pješaka na prelazima, loše osvijetljeni putevi bez kontinuiranih trotoara i nesuglasice oko vlasništva nad putem (država vs. lokalna samouprava) bili su među povezanim faktorima koji su identifikovani.
„Smanjenje naglog rasta smrtnih slučajeva pješaka zahtijeva ulaganja zasnovana na podacima, tamo gdje su najpotrebnija“, rekao je Jake Nelson, direktor za zaštitu saobraćaja u AAA-u. On je naglasio značaj praćenja podataka.
„Ako je bezbjednost zaista prioritet za donosioce odluka, treba da očekujemo veća ulaganja u zajednice u kojima je istorijski bilo nedovoljno investicija, gdje se disproporcionalno veliki broj pješaka povređuje i gubi život.“
Prijedlog strategija za poboljšanje bezbjednosti
Grupa za bezbjednost predložila je niz strategija za poboljšanje sigurnosti pješaka i smanjenje povreda i smrtnih slučajeva.
Urbanisti, stručnjaci za javno zdravlje, zakonodavci i oni koji se u praksi bave bezbjednošću saobraćaja na državnom i lokalnom nivou mogli bi, na primjer, da bliže sarađuju kako bi ulagali resurse tamo gdje je to najpotrebnije. Bez obzira na to ko je vlasnik puta. Mogli bi i da prihvate pristup Vision Zero ili Safe System za bezbjednost i dizajn puteva koji uzima u obzir ljudsku grešku. Taj pristup je prvi put je primijenjen u Švedskoj 1990-ih.
Cilj ove inicijative je eliminisanje svih smrtnih slučajeva i ozbiljnih povreda na putevima stvaranjem više slojeva zaštite. Ako jedan sloj ne uspije, drugi će stvoriti sigurnosnu mrežu koja će smanjiti uticaj sudara.
Poboljšanja su dizajnirana da rezultiraju: sigurnijim ljudima, sigurnijim putevima, sigurnijim vozilima, sigurnijim brzinama i boljom negom nakon saobraćajnog sudara.
Uključeni su i savjeti za vozače i pješake.
Istraživači su preporučili da vozači ne oslanjaju na sisteme za detekciju pješaka da bi spriječili sudar. Tehnologija služi samo kao rezerva, a ne kao zamjena za angažovanog vozača.
Preporuka vozačima je da voze sa dodatnom pažnjom noću. To je najrizičniji period za pješake, kada sistemi za bezbjednost vozila imaju najviše problema.
Tanya Mohn, saradnica Forbesa
For Walkers, The Deadliest Time And Place Is On City Roads After Dark
