Ekonomija kao novo bojište: Da li je mogući ulazak SAD-a u rat protiv Irana ustvari napad na Kinu?

U sjenama sve izraženijih sukoba na Bliskom istoku, dok se pažnja svijeta zadržava na direktnim vojnim akcijama između Irana, njegovih saveznika i Izraela, jedna velika sila promatra i kalkuliše: Kina. U trenutku kada se naizgled lokalni ratovi pretvaraju u regionalne krize s globalnim posljedicama, jasno je da bi Peking, sviđalo mu se to ili ne, mogao biti prinuđen da uđe u ulogu posrednika. Ne iz moralnih razloga, već iz čiste potrebe da zaštiti vlastitu ekonomsku budućnost.

Kineski uspon u posljednje tri decenije temelji se na stabilnosti globalnog sistema – stabilnim energentskim tokovima, neometanom izvozu, strateškim ulaganjima i ekonomskoj povezanosti sa svijetom. Sve to dolazi u pitanje ukoliko se Bliski istok dodatno zapali. Kina je danas duboko umrežena u ekonomske procese regije: Iran joj je strateški partner i dio je ambicioznog infrastrukturnog projekta „Pojas i put“, dok s Izraelom njeguje kompleksne odnose u sferi visoke tehnologije i ulaganja. Povrh svega, kineska energetska sigurnost u velikoj mjeri ovisi o tokovima nafte iz Zaljeva. Sukob koji ugrožava prolaz kroz Hormuški moreuz ne prijeti samo Teheranu ili Rijadu – on prijeti Šangaju i Pekingu.

Upravo zbog toga, Kina više ne može sebi priuštiti luksuz pasivnog posmatrača. Eskalacija između Izraela i Irana nosi potencijal da ugrozi ne samo regionalnu sigurnost, već i cijene energenata, trgovinske tokove i investicionu klimu na globalnom nivou. Za Kinu, čiji je razvoj zavisan od predvidive ekonomije i mirnih geopolitičkih uslova, to je neprihvatljivo.

Dodatnu složenost cijeloj slici donosi povratak Donalda Trumpa na američku političku scenu. Njegova vanjska politika, obilježena agresivnim pristupom Iranu i otvorenim ekonomskim ratom s Kinom, ostavlja dojam da bi nova eskalacija na Bliskom istoku mogla biti mnogo više od borbe za teritorij – to može biti i posredna bitka za geopolitičko preoblikovanje svijeta. Trumpov izlazak iz nuklearnog sporazuma s Iranom 2018. godine bio je prvi korak u izolaciji Teherana, ali i signal Pekingu da je američka politika spremna destabilizirati cijele regije kako bi ograničila uticaj svojih glavnih globalnih rivala.

Ako bi SAD odlučile aktivno ući u sukob s Iranom, to bi bilo ne samo pitanje obračuna s Teheranom, već i pokušaj da se posredno oslabi kineski uticaj u Aziji i šire. Svaki dan potencijalnog rata u Perzijskom zaljevu podiže cijene nafte, stvara nesigurnost za kineske projekte i otvara prostor da se Peking prisili na defanzivno pozicioniranje. Na taj način, Kina može biti meta, čak i ako nije formalno na frontu.

Kineska diplomatija već je dokazala da zna djelovati u ključnim trenucima. Posredovanje između Saudijske Arabije i Irana 2023. godine bilo je jasan pokazatelj da Peking nije više samo ekonomski gigant, već i potencijalni arhitekta regionalne stabilnosti. No, Izrael i Iran su znatno tvrđi orasi za bilo kakvu diplomatiju. Njihov antagonizam je dubok, ideološki, strateški i povijesno ukorijenjen. Upravo zbog toga, uloga Kine kao posrednika može izgledati kao nemoguća misija – ali ona nema izbora.

Neće Kina posredovati zato što to želi, već zato što mora. Njena ekonomska struktura, energetska zavisnost i vizija o globalnom poretku ne mogu opstati u svijetu koji bi iz dana u dan tonuo dublje u geopolitički haos. I dok Zapad razmatra vojne opcije, a Teheran i Tel Aviv razmjenjuju poruke kroz raketne napade i medijsku ratnu retoriku, Peking pažljivo traži prostor za mir – mir koji ne znači samo kraj sukoba na Bliskom istoku, već i očuvanje temelja svijeta u kojem je Kina do sada mogla nesmetano rasti.

Ukoliko propusti ovu priliku, mogao bi platiti visoku cijenu ne u ljudskim žrtvama, nego u inflaciji, padu izvoza, narušenom BDP-u i, što je za kinesko rukovodstvo možda najopasnije, unutrašnjoj nestabilnosti izazvanoj vanjskim šokovima.

U ovom trenutku, pitanje nije hoće li Kina pokušati da zaustavi rat između Irana i Izraela, već koliko brzo i odlučno će to učiniti – i hoće li je drugi akteri uopće pustiti da uspije.