Priča iza Zlatne kopačke
Svakog proljeća odvija se borba za osvajanje Zlatne kopačke Evrope. Lionel Messi ju je osvojio šest puta, Cristiano Ronaldo četiri, a ove godine otišla je u ruke zviejzde RealMadrida i igrača Francuske fudbalske reprezentacije Kyliana Mbappéa.
Sve je počelo 1968. godine sa ciljem nagraditi najefikasnijeg napadača Evrope. Nagradu je utemeljio francuski sportski list L’Équipe, a te godine, portugalska legenda Eusébio postigao je 42 gola za Benficu, te je postao i njen prvi dobitnik. Pravila su bila jednostavna-ko postigne najviše golova u sezoni domaćeg prvenstva taj i pobjeđuje. Gol je bio gol,neovisno protiv koga je postignut; da li protiv jake ili slabe ekipe. Gol u Albaniji ili Kipru vrijedio je koliko i gol u Engleskoj. Fudbal je, makar na trenutak, djelovao je pravedno.
U periodu od 1968. i 1991. godine, Eusébio, Gerd Müller, Dudu Georgescu i Fernando Gomes su po dva puta osvojili Zlatnu kopačku. Ali, stvari se polako počinju mijenjati i nastupa era koeficijenata.
Početkom 1990-ih izbila je afera koja je poljuljala kredibilitet nagrade. Rumunski napadač Rodion Cămătaru 1987. godine postigao je nevjerovatna 44 gola, od čega 21 u posljednjih šest kola. Javile su se sumnje u namještanje rezultata, uslijedile su žalbe, a potom i obustava dodjele do 1991. godine.
Afera sa Camatarom
Naime, kako biježi blog „Beyond The Last Man“ (BTLM), koji objavljuje tekstove iz fudbalske ere 20. vijeka, i tako čuva sjećanja na historiju ove igre i njene najvažnije trenutke – ono što je izgledalo iritantno nije bio ukupan broj golova koje je Camataru postigao, već sumnjiv obrazac po kojem su se gomilali u vrijeme kada se broj golova potreban za osvajanje Zlatne kopačke mogao izračunati.
„Do posljednjeg dana maja, Camataruova debitantska sezona s Dinamom donijela je respektabilna 24 gola u 28 utakmica. Do trenutka kada je odigrano posljednje kolo utakmica i sezona završena 25. juna, taj broj je naglo porastao na 44. Ni u jednoj drugoj fazi svoje duge karijere Camataru nije uspio postići više od 23 gola u sezoni, a sada je odjednom postigao gotovo taj broj samo tokom ovog kontroverznog mjeseca“, piše BTLM.
Pauziranje dodjele nagrade
Tri godine kasnije, navodi se dalje, nakon pada Čaušeskuovog režima, rumunski ministar sporta potvrdio je- Valentin Čaušesku, sin diktatora i predsjednik Steaue, dogovorio je razmjenu poraza u zamjenu za lake golove za Camatarua. Rumunski fudbaleri bili su tek pijuni na političkoj šahovskoj ploči. Kasnije će sam Camataru izjaviti da nije znao ništa o dogovoru: „Sve što znam je da sam ja postigao te golove i da me niko nije pustio da ubacim loptu u mrežu. Nikada nisam zvanično optužen ni za šta, niti je od mene traženo da vratim trofej. Osim toga, zašto niko ne pita kako je Polster uspio postići 39 golova?“
UEFA je stopirala dodjelu nagrade, a nakon petogodišnje pauze, Zlatna kopačka je vraćena 1996. godine – sada pod okriljem European Sports Media (ESM),Udruženja evropskih sportskih magazina i pod UEFA-inim koeficijentima, a to je značilo da gol više nije isti u Albaniji, Kipru ili Engleskoj. Golovi se više nisu jednako bodovali, te oni u najjačim ligama Evrope: Engleskoj Španiji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj- vrijede dva boda, golovi u srednje jakim ligama donose 1.5, a u manjim ligama samo jedan bod. Od 1997. godine, izračunava se korištenjem pondera u korist najviše rangiranih liga.
I neovisno o tome, što se fudbal igra u eri novca, politike, brendiranja, ova nagrada i dalje ima magiju,možda i zato što je jedostavna, pobjeđuje onaj ko najviše zatrese mrežu.
